месина

mesina

Српски

mesina (српски, ћир. месина)

Именица

mesina, ж

Категорије: ауг. пеј.прен. погр.


Облици:

  1. meso [1]
  2. mèsina, mesȉna Вршац [1]
  3. mèsina [1]
  4. mesȉna Вршац [1]

Значења:

  1. Meki, mesnati sloj na naličju uštavljene kože, koji se skida nožem ili drugim sečivom. [1]
  2. Veoma debela osoba. [1]

Примери:

  1. Da vidiš samo kolika je količina mesine od jednog svinjčeta. Бегеч [1]
  2. Sàmo mèsine dȍsta i saláte ot kùpusa — i dà vidiš štȁ se rȃdi. Шимановци [1]
  3. Tako oprana koža se „oleši”, tj. skine se s nje mesina, pa se potom stavlja u čin. [2] [1]
  4. Kosa za lešovanje za čišćenje kože sa unutrašnje strane, skidanje „mesine”, nakon konzervacije u krečnoj vodi. [3] Панчево [1]
  5. Et, sò tīm čȉsti, nȁvije tȏ ȅto tako pȍd rūku… kŕža, sò tīm, kŕža. Mèsina òna, da òstane kȍža, baš sámo kȍža. Eto tàko ìde. [4] [1]


Синоними:

  1. lešina, pokožica [1]


Референце

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 Речник српских говора Војводине, измењено и допуњено издање у 4 тома, приредили мр Дејан Милорадов, Катарина Сунајко, мр Ивана Ћелић и др Драгољуб Петровић, Матица српска, Нови Сад.
  2. Рајко Р. Николић, Шајкашка народна ношња. Српске народне ношње у Војводини. Нови Сад (Матица српска), 1953, 57—75, стр. 60.
  3. Драгица Стојковић, Опанчарски занат у Панчеву. — Рад, 31, 1988— 1989, 315—330, стр. 322.
  4. Светлана Малин-Ђурагић, Ћурчијски занат у Ковиљу (рукопис).

Напомене