vȇran

vȇran

vȇran (srpski, ćir. vȇran)[uredi]

Prilog[uredi]

vȇran, pril.

Oblici:

  1. veran, vȇrno, vȇrna [1]
  2. verni [1]

Značenja:

  1. Koji potpuno odgovara onome što predstavlja. [1]
  2. Religiozan. Turija Kikinda Ivanda[1]

Primeri:

  1. Bílo nas je nȃs čètiri vȇrne drugàrice. Bečej Sombor Turija Novo Miloševo Vršac [1]# Žuća nas je dugo verno čuvao. Sombor [1]# Tȏ je njѐgova vȇrna slȉka. Sombor [1]# Óni su vȇrni, ne dŕžu svéca. [2] [3] Vršac Turija Novi Sad Kovilj Novo Miloševo Čenej [1]
  2. Po veri su nam rodite lji nazareni ili verni. Opovo [1]
  3. Nazareni sebe zovu, a i okolina ih naziva vernima. Jarkovac [1]


Izvedene reči:

  1. vȇrno [1]


Sinonimi:

  1. odan [1]
  2. vernik, vernica [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Milenko S. Filipović, Različita etnološka građa iz Jarkovca (u Banatu). — ZDN, 11, 1955, 81—117, str. 87.
  3. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).

Napomene[uredi]