vȅšt

vȅšt

vȅšt (srpski, ćir. vȅšt)[uredi]

Prilog[uredi]

vȅšt, pril.

Oblici:

  1. vešt, -o[1]


Primeri:

  1. Zdrȁvo je vȅšta u rádu, samo joj lètu rȗke, tȏ još nísi vȉdo. [2] [3] Vršac Sombor Kikinda Novo Miloševo Itebej Melenci Žitište Perlez Farkaždin Izbište [1]# Kȁko samo vȅšto lȁžeš!. Vršac Sombor [1]


Izvedene reči:

  1. vȅšto [1]


Sinonimi:

  1. umešan, spretan [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 129, 363.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 136.

Napomene[uredi]