víjati

víjati

víjati (srpski, ćir. víjati)[uredi]

Glagol[uredi]

víjati, {{{vid}}} neprel.

Oblici:

  1. vȋjam, vijati [1]


Primeri:

  1. Ȅto vȋjam òvu živínu, pa nȉkad da i svȅ utȅram u šȕpu. [2] [3] [4] Vršac Čerević Sombor Gospođinci Stapar Begeč Mol Novo Miloševo Novi Bečej [1]
  2. Lála i njègova Pérsa svȋnje víjaju po àvliji. Inđija [1]
  3. siču i vijaju po nekoliko metara, štipajući decu za tur. Platičevo [1]# Po cȅo dȃn se vitlȃš i vȋjaš sas decȁma. Vršac Sombor Kać [1]


Sinonimi:

  1. juriti [1]


Izrazi:

  1. EIS 97 [1]
  2. ˜ Bòžić ("jahati konje na Božić"; "Mladići su jahali na konjima po selu, a u narodu se kaže kako se na taj dan vija Božić"). Novi Sad Čerević Stapar Ravno Selo Žabalj Mošorin [1]
  3. [1]
  4. ˜ kiselicu ("isto"; "Jahači na konjima jure kroz selo,"). [1]

Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 131.
  3. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 19, 94, 120, 227.
  4. Berislav M. Nikolić, Sremski govor. — SDZb, HIV, 1964, 201—413, str. 399.

Napomene[uredi]