učenje

učenje

Srpski

učenje (srpski, ćir. učenje)

Padež Jednina Množina
Nominativ učenje učenja
Genitiv učenja učenja
Dativ učenju učenjima
Akuzativ učenje učenja
Vokativ učenje učenja
Instrumental učenjem učenjima
Lokativ učenju učenjima


Imenica

učenje, s

Slogovi: u-če-nje,  mn. u-če-nja


Značenja:

[1.] Učenje je relativno trajna i progresivna promena ličnosti i ponašanja individue nastala kao rezultat prethodne aktivnosti iste, tj. iskustva. Učenje je proces sticanja novog, ili modifikovanja postojećeg znanja, ponašanja, veština, vrednosti ili preferencija.[1]
[1.1.] Radi boljeg razumevanja, a i kao potvrda drevnosti, pradavne reči u savremenom srpskom jeziku,
osvrnućemo se na glagol u sanskrtu उच्यति [2] (čita se) učjati sa značenjem:
[1.1.1.] navići se na, biti naviknut na
[1.1.2.] voleti nešto, uživati u, osećati zadovoljstvo u, uživati

Poreklo:

[1.1.] reč učenje je izvedena iz praslavenskog: *učiti → staroslavenski: učiti

Sinonimi:

[1.1.] smer, škola, pravac [3]


Primeri:

[1.1.]


Asocijacije:

[1.1.] obrazovanje, prosveta

Izvedene reči:

[1.1.] [[]]


Reference

  1. Richard Gross, Psychology: The Science of Mind and Behaviour 6E, Hachette UK. (please provide the title of the work)[1], (please provide a date or year), →ISBN
  2. Sanskrt: [[2]]
  3. Ćosić, Pavle; et al. (gl. asistent i stručni konsultant Bojana Đorđević) (2008). Rečnik sinonima. Beograd: Kornet. ISBN 978-86-86673-09-1.  (COBISS)

Srodni članci sa Vikipedije:

[1] učenje