svetinja

svetinja

svetinja (srpski, ćir. svetinja)[uredi]

Imenica[uredi]

svetinja, ž

Značenja:

  1. Ono što se smatra svetim, neprikosnovenim, nepovredivim, ono što se uzdiže do kulta. [1] Kumane[2]

Izrazi:

  1. Kao ˜. — Da ti kȃže kàkva je tvòja mȁti bíla ȕčenica i kàkvā je bíla ù školi — kao svétinja ("Da ti kȃže kàkva je tvòja mȁti bíla ȕčenica i kàkvā je bíla ù školi — kao svétinja"). Šimanovci [2]

Reference[uredi]

  1. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 160.
  2. 2,0 2,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]