suvačar
suvačar
suvačar (srpski, ćir. suvačar)[uredi]
Imenica[uredi]
suvačar, m
Oblici:
Značenja:
Primeri:
- Ònaj što je na mašínu — tȍ se kȃže sùvačār — ȏn pròpusti koji džȃk, ne zàpīše tȁmo. [3] [4] [5] Mokrin Nadalj Čurug Gospođinci Žabalj Mošorin Kać Kovilj Titel Melenci Perlez Ilandža Ivanda [1]
- Tȃj ȉsti sùvačar nàvrne taj céli ȍkrug. [6] [7] Farkaždin Čenej [1]
Reference[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
- ↑ Duško Petrov, Čenta Leopoldova Čenta. Novi Sad — Zrenjanin, 2002, 253 str, str. 181.
- ↑ Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 109, 110, 115.
- ↑ Zbirka reči Milutina Ž. Pavlova.
- ↑ Gordana Dragin, Iz ratarske i povrtarske terminologije Šajkaške. — SDZb, HHHVII, 1991, 623—708.
- ↑ Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 502, 524.
- ↑ Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).