stina

stina

stina (srpski, ćir. stina)[uredi]

Imenica[uredi]

stina, ž

Oblici:

  1. stína [1]

Primeri:

  1. Za mesto gde se ovce muzu čuje se naziv „stina", i to najviše u Kikindi od starijih čobana. [2] Kikinda [1]
  2. Stina je mesto gde se muzu ovce. [3] Jarkovac [1]
  3. Stína je tȏ di se múze. [4] Kikinda [1]


Sinonimi:

  1. mandra [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Milivoje Milosavljević, Stočarstvo u severnom Banatu. — Rad, 12— 13, 1964, 69—101, str. 86.
  3. Milenko S. Filipović, Različita etnološka građa iz Jarkovca (u Banatu). — ZDN, 11, 1955, 81—117, str. 93.
  4. Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.

Napomene[uredi]