sklanik

sklanik

sklanik (srpski, ćir. sklanik)[uredi]

Imenica[uredi]

sklanik, m

Kategorije: rib.


Oblici:

  1. -íka [1]

Značenja:

  1. Deo na čunu, opleten od ribarskih jedeka, gde se učvrsti čunarsko veslo. [1]
  2. Veslo učvršćeno na sklanjik, gužvu. [1]

Primeri:

  1. Ono na sredini, što vučemo veslo kad radimo, to zovemo sklanik. Novi Sad [1]
  2. Tȏ je òbično od stȃrog lȋša, ȕzme se jèdno párče pa se ùvrne i ȉma pròbūšeno u čámcu rȕpa i tȗ se vȇže, tàko da mȍžeš da ga òstaviš, né mož da ti ìspadne vèslo. [2] [3] Kovilj Sremski Karlovci Stari Slankamen [1]
  3. Sklànīk je dȉ se zàpinje vèslo, jer rȉbār jèdnom rùkom rȃdi, vúče tanjárac jel nȅku drȕgu mrȅžu, álov, a s jèdnom vèsla. [1]
  4. Pa imaš vesla osobne, a imate vesla na sklanjik. [3] Elemir [1]
  5. I s jedne i s druge strane probušena rupa na sredini tog čuna — to se zove sklanjik, jel na njemu se sklanja, s njim čovek rukovodi s tim čunom. Stari Slankamen [1]
  6. Imaš vesla osobna, a imate vesla na sklanjik. [3] Elemir [1]


Sinonimi:

  1. bage [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Svetlana Malin-Đuragić, Ribarska terminologija Koviljskog rita (rukopis magistarskog rada).
  3. 3,0 3,1 3,2 Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.

Napomene[uredi]