počim

počim

počim (srpski, ćir. počim)[uredi]

Veznik[uredi]

počim, vzn.

Oblici:

  1. pòčīm, pòčim [1]

Primeri:

  1. Znȁvō je pòčīm sam mu kázo. [2] Deska Itebej [1]
  2. A òtac Đúrkin, pòčim je bȉo siròma, čètir sȋna škȍlovo, nìje ìmo trȍška dȍsta, nìje mȍgo da mu dȃ. Srpska Crnja [1]
  3. Pòčim sam bȉo ȉtar, ȕzmu òni mène kod oficíra. [3] [2] Itebej Novi Kneževac Melenci Elemir Zrenjanin Farkaždin Čenta [1]
  4. Dȁo sam mu zájam pòčēm mi je ȍbećo da će već u nèdelju vrátiti. Novi Sad [1]


Sinonimi:

  1. jel [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 431. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv „Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta.” je definisano više puta s različitim sadržajem
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 148.

Napomene[uredi]