pólog

pólog

pólog (srpski, ćir. pólog)[uredi]

Imenica[uredi]

pólog, m

Značenja:

  1. Žito koje je poleglo od kiše i vetra. [1]

Primeri:

  1. Pólog — kòkoška nè vole da lèži na prázno gnjízdo, mȏra da ìma pólog, makar joj mètili glàvicu lȕka. Đala [1]
  2. Sȁd òve bȇle trȅba da pȍčnu da mi nȍsidu, pa sam mètula pólog i na jèdno i na drȕgo gnjízdo. Jaša Tomić [1]
  3. Idi da skupiš jaja, a ostavi jedno za polog. [2] Jasenovo Čerević Subotica Turija Ravno Selo Žabalj Čurug Gospođinci Kać Begeč Banatsko Aranđelovo Novo Miloševo Boka Ivanda [1]
  4. Jel mašina ne mož polog da savlada. [3] Mokrin Novo Miloševo Jasenovo Kovin [1]


Sinonimi:

  1. nasad [1]
  2. poleg [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 430.

Napomene[uredi]