pònjava

pònjava

pònjava (srpski, ćir. pònjava)[uredi]

Imenica[uredi]

pònjava, ž

Značenja:

  1. Veći kudeljni ili laneni pokrivač za prekrivanje sena, žita, konja, kola i sl. [1]
  2. Košar za grožđe. Subotica[1]

Primeri:

  1. Kàdgod je bílo što se zòvu pònjave. [2] [3] Vrdnik Neštin Sviloš Prhovo Golubinci Bečmen Mol Novi Bečej Jaša Tomić Omoljica [1]
  2. A jȃ kolíca i dvȇ dȁske i pònjavu, pa ìdēm sȁd pa ću mlátiti tȏ sȅme tȁmo. Deronje [1]
  3. Òve jȅseni tȃ kȉša ko da je polúdila; pȁda većem dȅset dána, a ne prèstaje. Mȏram da donèsem pònjave da prȅkrijem slȁmu, ȉma svȁ da se ubùđa. Jaša Tomić [1]
  4. Daj ponjavu da pokrijemo seno. [4] Čenej Čerević Martonoš Pačir Turija Novi Kneževac Kikinda Neuzina Lovra Deska Ivanda [1]
  5. Jȃ kad sam se ȕdala, nísmo ni znȁli štȁ je tèpik; ȍndak je svȁka kȕća ìmala pònjave i nȁma tȏ bílo fȋno tȍplo, a sámi smo tkȁli. [2] [5] [6] Jaša Tomić Subotica Ravno Selo Čurug Gospođinci Žabalj Šurjan Boka Neuzina [1]
  6. Tkȃna od lȇva pònjava. [2] Morović [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.
  3. Vesna Marjanović, Prilog proučavanju promena u ciklusu svadbenih običaja Srema na primeru sela: Jakovo, Boljevci, Stari Slanakamen, Novi Karlovci, Stari Banovci. — Rad, 31, 1988—1989, 195—204, str. 197.
  4. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).
  5. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  6. Milenko S. Filipović, Vojvođanski ćilimi u narodnim običajima. — ZDN, 2, 1951, 75—82, str. 75.

Napomene[uredi]