kalfa

kalfa

kalfa (srpski, ćir. kalfa)[uredi]

Imenica[uredi]

kalfa, m

Kategorije: pren.


Značenja:

  1. Šegrt koji je položio kalfenski ispit, zanatlijski pomoćnik. [1]
  2. Drugi po redu moždani udar. Đurđevo[1]

Primeri:

  1. Trȉ gȍdine — tȍ se zválo kȃlfa, pomòćnīk. [2] [3] [4] [5] [6] Mokrin Sot Neštin Irig Neradin Inđija Krčedin Subotica Mol Bački Brestovac Srbobran Turija Gospođinci Đurđevo Kać Novi Sad Bačka Palanka Futog Kovilj Titel Novi Kneževac Novo Miloševo Sakule Pančevo Deska [1]
  2. Šègrt kad ìzađe, ìstekne njègovo vréme, ȍnda s[e] ȏn zòve kȃlfa, a tȍ je bȉo kòvāčki pomòćnīk. Bačinci [1]
  3. Ìmali smo čètiri kȃlfe i dvȁ šègrta. Sremska Kamenica [1]
  4. Prvo sam morao biti tri godine šegrt, pa posle kalfa. Begeč [1]


Sinonimi:

  1. dečko [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Dejan Miloradov, Kovačka i potkivačka terminologija južne Bačke i severnog Srema (rukopis magistarskog rada).
  3. Bagrem beli. 1986, 146 str, str. 31.
  4. Žito. 1988, 208 str, str. 127.
  5. Stari zanati u Vojvodini. 1992, 340 str, str. 45, 74, 110, 131, 133, 245, 247, 328.
  6. Svetlana Malin-Đuragić, Ćurčijski zanat u Kovilju (rukopis).

Napomene[uredi]