feš

feš

feš (srpski, ćir. feš)[uredi]

Pridev[uredi]

feš -a, -o, prid.

Kategorije: neprom.


Oblici:

  1. fȅš [1]

Značenja:

  1. Lep, stasit; lepo obučen, doteran. [1]

Primeri:

  1. Baš ga glédim kad je izàšo sa žènom iz cȓkve; vìsok, pa tàki fȅš u ònaj cȓni kàpūt, a jȃ mȉslim blȁgo njȏzi kad ȉma čòveka gospòdina. [2] [3] Jaša Tomić Futog Novo Miloševo Šurjan Boka Vršac Ivanda [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 142.
  3. Sonja Bajandićeva Jovanović, Teraj kera, lutko moja bela (Vojvođanski rečnik za Panonce-početnike). Novi Sad (Dnevnik), 2003, 113 str.

Napomene[uredi]