bȗć

bȗć

bȗć (srpski, ćir. bȗć)[uredi]

Imenica[uredi]

bȗć, m

Značenja:

  1. Veći pramen kose. [1]
  2. Neuredna dugačka kosa. [2] Senpeter[1]

Primeri:

  1. Ispod marame ispo joj celi buć. Sombor [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Ivana Lovrenski, Leksika pojedinih običaja i narodnih verovanja u govoru Srba u Velikom Senpetru (rukopis diplomskog rada).

Napomene[uredi]