bȃl

bȃl

bȃl (srpski, ćir. bȃl)[uredi]

Imenica[uredi]

bȃl, m


Primeri:

  1. Mȏj prȕsluk su nòsili u Beògrad te su obláčili svakojáke stȃre nòšnje (da bȉde čòban jèdan od òti momáka što su ȕšli ù to drúštvo ȍmladīnsko — kad bálove prȁvu) i šèšīr po pȁorski. [1] Novo Miloševo [2]
  2. Nȁ bāl níje smȅla sáma dèvōjka da ìde, mórala jel mȁti jel sèstra da ìde š njóme. Bata Šimanovci Subotica Sombor Srpski Krstur Vršac Deska Temišvar [2]
  3. Ako su tȏ nȅki vèčērnji bankéti, bálovi, tȗ su se šȉle dȋvne vèčērnje hàljine do zèmlje dȕgačke. Aradac [2]


Izrazi:

  1. kad je provod, neka je provod' Vršac [2]
  2. Kad je ˜, nek je ˜ [2]

Reference[uredi]

  1. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 125.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]