štuka

štuka

štuka (srpski, lat. štuka)[uredi]

Imenica[uredi]

štuka, ž

Kategorije: zool.


Značenja:

  1. Vrsta ribe Esox lucius. [1]
  2. Meso te ribe; jelo od tog mesa. [1]

Primeri:

  1. Na primer, štuka, ona se već u januaru, februaru mreci i ona dolazi, na gomilu se sakuplja. [2] Stari Slankamen [1]
  2. Štȕku kad ùvatiš pa ù blato mȅteš, ispѐčeš, bȕde slȁtka. [3] [4] [2] Kovilj Morović Bosut Sremska Mitrovica Klenak Sremski Karlovci Bezdan Mol Bačko Gradište Đurđevo Novi Sad Bačka Palanka Futog Gardinovci Padej Elemir Perlez Čenta [1]
  3. Najveća je grabljivica štuka. Štuka, ona ne miruje ni zimi nikada. [2] Srbobran [1]
  4. Jȃ vòlijem štȕku, òna je kȑta, kȑta mȍž da se jȅde. Vilovo [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 2,2 Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 307, 320.
  4. Svetlana Malin-Đuragić, Ribarska terminologija Koviljskog rita (rukopis magistarskog rada).

Napomene[uredi]