šrodn

šrodn

šrodn (srpski, lat. šrodn)[uredi]

Imenica[uredi]

šrodn, m

Kategorije: kov.


Značenja:

  1. Štekl koji se stavlja u nakovanj, služi za sečenje gvožđa odole. [1]

Primeri:

  1. Šródn. Tȕ dȍle je bȉo čȅtvrtast da ȗđe u rȕpu i óde ȍštar gȍre. [2] Novi Sad Sot Inđija Kać [1]
  2. A ȉma u nȃkovanj, tȁ rȕpa što je na čѐtir ćòška, tȁj ȉma mȃli tȁj sѐkāč — šrógn. Tȏ stȁne u nȃkovanj u tȕ rȕpu na čѐtir ćòška, da s[e] nѐ miče. I ȍndak tȉ túčeš čѐkićom da océčeš. [2] Turija [1]
  3. Òvo se zòve šródni. Tȍ je mesto sekáča. Mȅtem párče nȅko i jȁ séčem sȃm. [2] Irig Neštin Futog [1]


Sinonimi:

  1. sekač [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 2,2 Dejan Miloradov, Kovačka i potkivačka terminologija južne Bačke i severnog Srema (rukopis magistarskog rada).

Napomene[uredi]