šȏjnut

šȏjnut

šȏjnut (srpski, lat. šȏjnut)[uredi]

Oblici:

  1. -a, šojnut, -o [1]

Primeri:

  1. Šȏjnut je tȃj još od dѐtӣnjstva, fȕrt ȉde tàko sȃm, gòvori sȃm sѐbi, štȁ mu kȏ dȃ, ako mu pòdaš, ȏn jȇ, ako nȅ je, gládan. Jaša Tomić [1]


Sinonimi:

  1. luckast [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]