čȇst

čȇst

čȇst (srpski, lat. čȇst)[uredi]

Značenja:

  1. Čiji su delovi, elementi raspoređeni gusto jedan do drugog, zbijen. [1]

Primeri:

  1. Dȍbar je kukùruz i čȇst je. [2] Žabalj [1]
  2. Zdrȁvo mu je čésta kòsa. [2] Deska Sombor Nadalj Čurug Gospođinci Mošorin Kać Kovilj Titel Ivanda [1]
  3. Nísu bíli kùruzi tàko čésti. Dobrinci [1]
  4. Hràstovina nѐ pӯšta da ѝzlazi nȁpolje, tàkvo je dȑvo, čésto. Mokrin [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Gordana Dragin, Iz ratarske i povrtarske terminologije Šajkaške. — SDZb, HHHVII, 1991, 623—708.

Napomene[uredi]