čȃs

čȃs

čas (srpski, lat. čas)[uredi]

Oblici:

  1. čȃs [1]

Značenja:

  1. Priznanje, poštovanje u društvu, reputacija, ugled; uvaženje. [1]

Primeri:

  1. Jѐdna od ѝljade ak dr̀ži mȗžu čȃs. [2] [3] Itebej Boka Neuzina Farkaždin [1]
  2. Jȃo, što je tȏ bȉo opѐrātor, svȁka mu čȃs. Bačinci [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 163.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 84, 335, 361.

Napomene[uredi]