udovica

udovica

udovica (srpski, lat. udovica)[uredi]

Imenica[uredi]

udovica, ž

Oblici:

  1. udòvica, udovȉca Vršac [1]
  2. -a, -o [1]

Značenja:

  1. Žena kojoj je umro muž. [1]
  2. Žena kojoj je muž poginuo u ratu. Vršac[1]
  3. Žena kojoj je muž privremeno odsutan. Kać Novi Kneževac[1]
  4. Vrsta kolača. Novi Sad[1]

Primeri:

  1. I òna je udòvica, pa ćemo se mȁlo ѝzjadati, ispríčati i próći će. Novi Sad [1]
  2. Kad je moja mȁti bíla udòvica, nísu ѝmali nȍvāca dȍsta. [2] [3] Čip Sremska Kamenica Subotica Bečej Turija Čurug Gospođinci Žabalj Novi Kneževac Novo Miloševo Melenci Lovra Deska [1]
  3. Siròta žѐna, još mláda je òstala udòvica. Bačinci [1]


Izvedene reči:

  1. udovȉcin [1]


Sinonimi:

  1. udova [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  3. Sofija Rakić-Miloradović, O govoru Deske. — ESM, 3, 2001, 52—67, str. 52, 55, 64.

Napomene[uredi]