ȕveče

ȕveče

ȕveče (srpski, lat. ȕveče)[uredi]

Prilog[uredi]

ȕveče, pril.

Značenja:

  1. Kad nastupi veče, kad se smrkne. [1]

Primeri:

  1. Sùbatom ȕveče jel nѐdeljom zȁjutra ȏn ȍde kod òca i kòd matere. [2] [3] [4] [5] [6] Novi Bečej Vrdnik Beška Martonoš Stapar Novi Sad Srpski Krstur Mokrin Bašaid Itebej Kumane Žitište Jaša Tomić Zrenjanin Aradac Farkaždin Vršac Izbište Čenej [1]
  2. Kȃžem, na ȕlicu ȕveče, tȏ je bílo pȅvānja još kàkā. Bačinci [1]
  3. Jȃo, bȍže, a òni se vѐnčali, pa ȍnda na sàlāš je ȍdnēli, a mȋ smo ѝšli pògačāri ȕveče. Kula [1]


Sinonimi:

  1. veči [1]


Izrazi:

  1. uveče momci, ujutru dronjci ("isto"). Zrenjanin [1]
  2. Da joj vežeš metlu na dupe ujutru, douveče bi samo drška ostala ("kaže se za ženu koja voli da celoga dana skita po selu"). Jasenovo [1]
  3. uveče jeleni, zajtra medvedi ("momci koji uveče banče i opijaju se a ujutru mamuraju i spavaju"). [1]

Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 117, 129, 131, 133, 138, 153, 162, 164.
  3. Berislav M. Nikolić, Sremski govor. — SDZb, HIV, 1964, 201—413, str. 365.
  4. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 15.
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 268, 345.
  6. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).

Napomene[uredi]