tuč

tuč

tuč (srpski, lat. tuč)[uredi]

Imenica[uredi]

tuč, m

Oblici:

  1. tȗč [1]
  2. tȗč Itebej [1]

Značenja:

  1. Legura bakra i kalaja, bronza. [1]
  2. Velika metalna posuda za topljenje masti. [1]
  3. Kamen koji melje žito u suvači. Kikinda[1]

Primeri:

  1. Kȃrlica i tȗč da grȅjemo vȍdu. [2] Itebej Žitište [1]
  2. Mȋ kȃžemo: imámo tȗč za pùter. Ugrinovci [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.

Napomene[uredi]