tutnja

tutnja

tutnja (srpski, lat. tutnja)[uredi]

Imenica[uredi]

tutnja, ž

Značenja:

  1. Snažan zvuk koji nastaje od motora u radu, kloparanja točkova i sl. [1]

Primeri:

  1. I, međùtӣm, jȃ dȏđem ù sobu kod Žíve i njѐmu kȃžem da su pròšli ȁftovi i kùda ѝdu. I ȍdem jȃ u bȃšću i čȕjem jȃ tùtnju. Kad jȃ izáđe u dvȍrӣšte iz bȃšće, jȁ vȉdim čѐtir ȁfta ù naše dvȍrȉšte. [2] Kumane [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 136.

Napomene[uredi]