teočar

teočar

teočar (srpski, lat. teočar)[uredi]

Imenica[uredi]

teočar, m

Oblici:

  1. tȅōčar Novi Bečej [1]

Značenja:

  1. Čuvar seoske teladi u polju. [1]

Primeri:

  1. Teočar je svakodnevno zailazio po selu skupljajući teoce i isterivao ih na pašnjak iza sela. [2] [3] Novo Miloševo Gospođinci Novi Kneževac Kumane Orlovat [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 274.
  3. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 72, 137.

Napomene[uredi]