stojati

stojati

stojati (srpski, lat. stojati)[uredi]

Glagol[uredi]

stojati, {{{vid}}} neprel.

Značenja:

  1. U stojećem stavu vršiti kakav posao, izvršavati dužnost, obavezu. [1]
  2. Biti, nalaziti se privremeno u nepromenjenom stanju. [1]
  3. Ostajati na svome mestu, držati se u neizmenjenom stanju. [1]

Primeri:

  1. Tȗ su stȍjali vòlovi, pásli. [2] Tomaševac Bečej Novi Sad Elemir [1]
  2. Ùčitelj je stȍjo kod škȍle na ròglju — òtkad su zȃdruge pȍčele — pa je glȅdo, a jȃ sam bȉjo rȁskopčān. [3] Novo Miloševo [1]
  3. Stȍjali ljȗdi. Vojka [1]
  4. Dȍktor je stȍjo pored mȅne, ȍn i séstra. Vršac [1]
  5. Dirȅktno je na zȋd stȍjala grѐdica. Đala [1]
  6. Na jѐdnom [pomoćniku] je stȍjala ȃlke za ukŕštanje kajása za glȃvu. Bačinci [1]
  7. Nȅkoliko dána lѐži da se òsӯši stáblo, zašto lȋšće se bȑzo osȗši, ali stáblo mȁlo spòrӣje se sȗši, zòto mȏra vȉše dána da stóji (radi stàbleta, jelbo ako bi se hȍman vézalo, mož da se pòkvāri tolùzina). [3] Jaša Tomić [1]
  8. Tȇ fȉferke stojídu na vráta i sȁd ne dádu snašȉcu dokle dȅver ne plȃti. Izbište [1]
  9. Sȍbica u kòjoj se níje stȍjālo, tȏ se zvála sȍbica. [4] Despotovo Lovra [1]
  10. Ȏn stòӣ ù Bari. Stapar [1]
  11. A jȃ ѝmala tȗ tȅtku, kod mѐne, òna j[e] stȍjala na Kòlōniji. Deronje [1]
  12. Pȓvo, kad smo tȅli vѝnograd, ùzoremo dòbro, dubòko, i ȍnda stòji, stȍjalo, ȍnda smo sádili i kȕpili kàlame. [3] Čenej Jaša Tomić [1]
  13. Stóju [kobasice] mȁlo, jedan dȁn, dvȁ, i ȍnda i mȅtemo u kómin. Vršac [1]
  14. Prȍdāti su saláši i srȕšēni i zàpušteni [...] Nȁš je još ȕpravo stòji, al drȕgi. Čenej [1]
  15. Kȕća je stȍjāla, a zȉdove smo svȅ proménuli. Lovra [1]


Izrazi:

  1. ni čakšire na njemu nestoje dobro ("veoma loš čovek"). Sombor [1]
  2. ˜ ko panj ("izgledati tupo, bez razumevanja i osećanja"). Vršac [1]
  3. stoji mu ko svinji klepetuša ("isto"). Jasenovo [1]
  4. stóji ti ko dorȏc ("isto"). Vršac [1]
  5. Kućastoji na ženu, a ne na zidove Jasenovo [1]
  6. stojimu ko piletu sise ("isto"). [1]
  7. Stojimu ko magarcu sedlo ("loše, ružno stajati (o odeći)"). [1]

Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 150.
  3. 3,0 3,1 3,2 Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 124. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv „Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine.” je definisano više puta s različitim sadržajem
  4. Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.

Napomene[uredi]