spailuk

spailuk

spailuk (srpski, lat. spailuk)[uredi]

Imenica[uredi]

spailuk, m

Značenja:

  1. Spahijin posed. [1]

Primeri:

  1. Od ȍpštine ka[d] dȏđeš do spaѝluka (tȗ je spaѝluk bȉjo; vѐliki magàzӣn, priko púta kàštӣlj — kȕća spàӣnska; tȗ su dѐca sȉročādi, kòi njȇmu òca — dȍm se sȁd tȏ zòve), smòtaš na lȇvu strȃnu. [2] [3] [4] Novo Miloševo Kraljevci Buđanovci Sombor Gospođinci Mokrin Padej Itebej Međa Melenci Tomaševac [1]
  2. Mѐni je pripovédo jѐdan Màdžār da je kod njѐga — u njѐgov spaѝluk — tàki rȇd bȉjo: kad se òženi, mȏra tȃ žȅnska da ѝde pȓvo kod njѐga — kod spàije. [5] Kikinda [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 125.
  3. Berislav M. Nikolić, Sremski govor. — SDZb, HIV, 1964, 201—413, str. 324.
  4. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 8, 58.
  5. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 120.

Napomene[uredi]