sȍko

sȍko

sȍko (srpski, lat. sȍko)[uredi]

Imenica[uredi]

sȍko, m

Kategorije: zool.


Oblici:

  1. soko, -la [1]
  2. soko [1]

Značenja:

  1. Falco cherrug. [1]
  2. Član sokolskog društva. [1]

Primeri:

  1. Sȍko je jáka tȉca, ȏn ùvāti gȍluba u létu. [2] Kovilj Banatsko Aranđelovo Žitište [1]
  2. Bílo je sȍkolsko drúštvo. Tȋ su sȍkoli ѝmali prȅdivne ùnifōrme. Aradac [1]
  3. Pošto sam jȁ bȉo i sȍko, ja sam ѝmo još jѐdan pópust [u vojsci] o[d] četrdѐs pȇt dána kao skrȃćeni rókovac. Bašaid [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Svetlana Malin-Đuragić, Ribarska terminologija Koviljskog rita (rukopis magistarskog rada).

Napomene[uredi]