sȋv

sȋv

sȋv (srpski, lat. sȋv)[uredi]

Pridev[uredi]

sȋv -a, -o, prid.

Kategorije: ob. zool.


Oblici:

  1. siv, síva, sívo [1]

Značenja:

  1. Vrsta čaplje Ardea cinerea. [1]
  2. Rasa pčela. [2] Kikinda Sefkerin Omoljica[1]
  3. Isto. [3] Kovilj[1]
  4. Vrsta ovce sa sivom glavom. [1]

Primeri:

  1. Ima čaplje bele, ima sive čaplje. [4] Stari Slankamen Bosut [1]
  2. Prema boji i osobinama vune [ovce] nazivaju ih: siva — siva glava, bela vuna. [5] [1]


Izvedene reči:

  1. siva [1]


Sinonimi:

  1. sirkast [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Ljiljana Nedeljkov, Pčelarska terminologija Vojvodine (rukopis doktorske disertacije).
  3. Svetlana Malin-Đuragić, Ribarska terminologija Koviljskog rita (rukopis magistarskog rada).
  4. Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.
  5. Mirjana Maluckov, O ovčarstvu u jugoistočnom Banatu. — Rad, 35, 1993, 187—198, str. 194.

Napomene[uredi]