rčak

rčak

rčak (srpski, lat. rčak)[uredi]

Imenica[uredi]

rčak, m

Pridev[uredi]

rčak -a, -o, prid.

Kategorije: zool.pren.


Oblici:

  1. rčka [1]
  2. r̀čak [1]

Značenja:

  1. Vrsta glodara sa velikim obraznim kesama za prenos hrane Cricetus cricetus. Mokrin[1]
  2. Osoba koja lakomo gomila imovinu. [1]

Primeri:

  1. Tȍ se rȃdi posle kȉše; ako nȇma kȉše, ȍnda mȏra nȁsӯvo da se pòdgrne, da se ne ѝzvrne tùlaj, da nȅ bi mѝševi i r̀čkovi (tȃ zgàdija) pòtlačili tȃj kukùruz što ròdi. [2] Kumane [1]
  2. Ȍćedu sȁd òde kòd nas i r̀čkovi da díraju sùncukret i kukùruz. [3] [4] Tomaševac Međa Farkaždin [1]


Izvedene reči:

  1. ŕčkov [1]


Izrazi:

  1. Nagumati se kaohrčak za zimu ("nagomilati kapital"). Novo Miloševo [1]

Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 140.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 329, 337.
  4. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 17.

Napomene[uredi]