rúčak

rúčak

rúčak (srpski, lat. rúčak)[uredi]

Primeri:

  1. Rȃznog mȇsa je bílo i ako je bȉo rúčak, bíla je sȕpa, pràsetina, a ako je vѐčera bíla, ȍndak je bíla kѝsela čórba. Novi Sad [1]
  2. Rȃdeni sȁmo ȉmādu da stȁnēdu frùštuk — u ȍsam sáti, to je ȍbično; rúčak — dvánajst, a jàuzna u čѐtir sȃta. [2] Melenci [1]
  3. Sȕpa je ȍbavezno za rúčak. [3] [4] [5] [6] Tomaševac Bačinci Laćarak Buđanovci Martonoš Obzir Turija Čenej Mokrin Novo Miloševo Bašaid Itebej Kumane Elemir Zrenjanin Vršac Baranda Izbište Jasenovo Vračev Gaj Banatska Palanka [1]
  4. Nȅ zna ni rѐzānaca da ùmēsi, ni da skȕva rúčak mȗžu svȏm. Šimanovci [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 142.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 58, 85.
  4. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 17, 19.
  5. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 15.
  6. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 117, 129, 138, 152, 161.

Napomene[uredi]