pȗtnik

pȗtnik

pȗtnik (srpski, lat. pȗtnik)[uredi]

Oblici:

  1. pȕtnik Izbište [1]

Značenja:

  1. Osoba koja putuje. [1]

Primeri:

  1. Ȍndak tȁta ȕvek je dávo za pȗtnika koji pùtuje, prímer, níje kòt kuće, nȅgdi je na pútu. [2] Beška Novo Miloševo Melenci Farkaždin [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 100, 103.

Napomene[uredi]