počim

počim

počim (srpski, lat. počim)[uredi]

Veznik[uredi]

počim, vzn.

Oblici:

  1. pòčӣm, pòčim [1]

Primeri:

  1. Znȁvō je pòčӣm sam mu kázo. [2] Deska Itebej [1]
  2. A òtac Đúrkin, pòčim je bȉo siròma, čѐtir sȋna škȍlovo, nѝje ѝmo trȍška dȍsta, nѝje mȍgo da mu dȃ. Srpska Crnja [1]
  3. Pòčim sam bȉo ȉtar, ȕzmu òni mѐne kod oficíra. [3] [4] Itebej Novi Kneževac Melenci Elemir Zrenjanin Farkaždin Čenta [1]
  4. Dȁo sam mu zájam pòčēm mi je ȍbećo da će već u nѐdelju vrátiti. Novi Sad [1]


Sinonimi:

  1. jel [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić, dr Dragoljub Petrović; Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, Matica srpska, Novi Sad
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 431.
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 148.
  4. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 101, 401, 431, 530.

Napomene[uredi]