oritak

oritak

oritak (srpski, lat. oritak)[uredi]

Imenica[uredi]

oritak, m

Oblici:

  1. -tka [1]
  2. òritak, orȉtak Vršac Kovin [1]

Značenja:

  1. Metalna lopatica na dugoj dršci kojom se skida blato, stvrdnuta zemlja i nečistoća sa pluga ili kolskih točkova. [1]

Primeri:

  1. Uz plug je i „oritak” kojim se skida blato sa daske i raonika. [2] Ostojićevo Belegiš Jasenovo [1]
  2. Òritak — tȏ je dȑvo jѐdno i tàko tolѝko gvóžđe, a na kràju je tàko širòko. I ȍnda sàmo nȕz dasku gȕrneš i tȏ òtera blȁto dȁlje. [3] Žabalj [1]
  3. Sa[d] ću jȃ da ȕzmem òritak da skȉnemo tȏ blȁto, jebo ćedu da nam se zàglāvidu kȍla, a dȉ ćemo brez kȏli. [4] [3] Jaša Tomić Ruma Nadalj Čurug Gospođinci Mošorin Kać Kovilj Titel Novo Miloševo Bašaid Neuzina Ilandža Ivanda [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Milivoje Milosavljević, Etnološka građa o Srbima u Ostojićevu. — Rad, 26, 1980, 141—165, str. 143.
  3. 3,0 3,1 Gordana Dragin, Iz ratarske i povrtarske terminologije Šajkaške. — SDZb, HHHVII, 1991, 623—708.
  4. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 320.

Napomene[uredi]