opučiti

opučiti

opučiti (srpski, lat. opučiti)[uredi]

Glagol[uredi]

opučiti, {{{vid}}} neprel.

Kategorije: pren.trp.


Oblici:

  1. -im [1]
  2. -a, -o [1]

Značenja:

  1. Lišiti devičanstva, oduzeti nevinost (devojci). [1]
  2. Iskrzati se, raskinuti se, raspuknuti se, poderati se. [1]

Primeri:

  1. Jȃ sam mòju mȃlu òpučio, / òpučio pa je zȁdobijo. / Zȁdobijo za živòta! / Ȍ, tȏ je divòta! Novo Miloševo [1]
  2. Opučila se karika na lancu. Begeč [1]
  3. Opučile se rupice na kaputu. Kać [1]


Izvedene reči:

  1. se [1]
  2. òpučen [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]