mašna

mašna

mašna (srpski, lat. mašna)[uredi]

Imenica[uredi]

mašna, ž

Kategorije: rib.


Oblici:

  1. mášna Novi Sad Itebej [1]
  2. mášna, màšna [1]
  3. mášna Novo Miloševo [1]
  4. màšna [1]
  5. mášna [1]

Značenja:

  1. Traka, pantljika svezana u leptirastu petlju, koja se kao ukras nosi na ženskim i dečijim haljinama, u kosi i sl. [1]
  2. Stavljanje obruča na vršku. [1]

Primeri:

  1. Kum i dever su imali unakrst preko grudi, a zatim oko pojasa, vezane „košulje” od usnovanog šotiša sa šeputom („mašnom”) iznad levog ramena. [2] [1]
  2. A i òva Mára kad se nakѝnđӯri, pa svȕd màšne, i na strȗk, i oko vrȃta, i na rukáve, a àljina jo[š] šarѐna. Neuzina Jaša Tomić Šurjan Boka [1]
  3. Povȇže mášne, nakȉti fȋno. Izbište [1]
  4. Siròta i tȃ Jéla, š[t]ȁ je ѝmala od živòta i od ònog njȇzinog; pòcēpane sȕknje, cѝpele zȉnule na svȅ strȃne, a čàrape svȅ na màšne; i na lȇvu i na dѐsnu svȅ màšne pȕštene. Jaša Tomić Šurjan Boka Neuzina [1]
  5. Kad montiram vršku, kad mećem obruče, to se zovu mašne. [3] Apatin [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Rajko R. Nikolić, Šajkaška narodna nošnja. Srpske narodne nošnje u Vojvodini. Novi Sad (Matica srpska), 1953, 57—75, str. 75.
  3. Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.

Napomene[uredi]