lȉht

lȉht

lȉht (srpski, lat. lȉht)[uredi]

Pridev[uredi]

lȉht -a, -o, prid.

Kategorije: neprom.


Oblici:

  1. liht [1]

Značenja:

  1. Koji je svetle boje, svetle nijanse. [1]
  2. Bezličan. [1]

Primeri:

  1. Tȋ si cȓnka, lȇpo će da ti stòji lȉht plávo, pa na bȍbice. [2] [3] Ravno Selo Turija Bečej Novi Sad [1]
  2. A lȉht plȃvu sam ѝmala àljinu. Dobrinci [1]
  3. Pa ȉma smȅđa, a òvo je jȍš lѝhtije. Dobrinci [1]
  4. Trȅbo si da ofȃrbaš lihtȉje, nȅkako mi dòšlo mrȃčno. Jaša Tomić Čerević Šurjan Boka Neuzina [1]


Izvedene reči:

  1. lihtȉje [1]


Izrazi:

  1. šalj ˜ róza pa na štràfte Jaša Tomić Šurjan Boka Neuzina [1]

Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Paorske kuće. 1993, 440 str, str. 17.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 142.

Napomene[uredi]