lȁn

lȁn

lȁn (srpski, lat. lȁn)[uredi]

Imenica[uredi]

lȁn, m

Kategorije: bot.


Oblici:

  1. lan, làna [1]

Značenja:

  1. Zeljasta biljka Linum usitatissimum od čijeg se stabla pravi predivo a od semena ulje. [1]

Primeri:

  1. Narédili su kȍ će na žȉto da plȇvi, kȍ će na lȁn, kȍ će na répu. [2] Itebej Kać Đurđevo Kovin Lovra [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 503.

Napomene[uredi]