kud

kud

kud (srpski, lat. kud)[uredi]

Prilog[uredi]

kud, pril.

Oblici:

  1. kȕd [1]

Značenja:

  1. U pojačanom neodređenom značenju: svejedno kuda, u bilo kojem pravcu, nekud. [1]
  2. U od no snim re če ni ca ma sa zna če njem prav ca: pu tem ko jim. [1]

Primeri:

  1. Kȕ[d] ću se jȁ sѐliti? Kȕd jȃ mȍžem? Vizić [1]
  2. Kȕd bȅgate, mȏmci? [2] Farkaždin Itebej Čenta [1]
  3. Pȋta òtac kȕ[d] ćemo. [2] Farkaždin Itebej [1]
  4. Ȉdi kud ȍćeš. [2] Farkaždin [1]
  5. Kùd gođ krȇne, vȍdi žѐnu. Lovra [1]
  6. Pȗt je bȉo zȁuzet ku[d] trȅba da se dȏđe. [2] Itebej [1]


Sinonimi:

  1. kuda [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 273.

Napomene[uredi]