koca

koca

koca (srpski, lat. koca)[uredi]

Imenica[uredi]

koca, ž

Kategorije: rib.


Oblici:

  1. kȍce [1]

Primeri:

  1. To se zovu koce. To se od pruća, a može se i od trske ovako se to pravilo. I tu ide nuz tu ogradu ta riba, šaran. Krupni šarani se vatali. [2] Apatin [1]


Sinonimi:

  1. glavčina [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.

Napomene[uredi]

Sufiks[uredi]

koca
kocaa, kocab, kocav, kocag, kocad, kocađ, kocae, kocaž, kocaz, kocai, kocaj, kocak, kocal, kocalj, kocam, kocan, kocanj, kocao, kocap, kocar, kocas, kocat, kocać, kocau, kocaf, kocah, kocac, kocač, kocadž, kocaš

Prefiks[uredi]

koca
akoca, bkoca, vkoca, gkoca, dkoca, đkoca, ekoca, žkoca, zkoca, ikoca, jkoca, kkoca, lkoca, ljkoca, mkoca, nkoca, njkoca, okoca, pkoca, rkoca, skoca, tkoca, ćkoca, ukoca, fkoca, hkoca, ckoca, čkoca, džkoca, škoca