kožuv

kožuv

kožuv (srpski, lat. [[kožu[v]]])[uredi]

Imenica[uredi]

kožuv, m

Kategorije: ćurč.ćurč.ćurč.


Oblici:

  1. kožuv, -úna [1]

Značenja:

  1. Vrsta kožnog kaputa, bunde sa krznom, kragnom i šarama od kožnih traka na prednjem delu. [1]
  2. Vrsta bogato ukrašenog kožuha sa naglašenim strukom. [2][1]
  3. Vrsta dugačkog, manje ukrašenog kožuha. [1]
  4. Vrsta bogato ukrašenog kožuha sa naglašenim strukom. [1]
  5. Isto. [1]
  6. Vrsta dugačkog, manje ukrašenog kožuha. [1]
  7. Vrsta kožuha jednostavnog kroja. [1]

Primeri:

  1. Zimsku mušku nošnju sačinjavalo je [...] kožuh (u starijem obliku i „kožuv”). [3] [1]
  2. Svaki pastir je imao i svoju „kabanicu” i „kožuh” („kožu”). [4] [1]
  3. U donjoj kujni, zemljanoga poda, tek delimično prekrivenog asurom rogozarom, ormarina je s reklijama, keceljama, pršnjacima i kožuvima. Stapar [1]
  4. Kožu se zvala duga bunda koja se skoro vukla po zemlji. Pravila se od ovčije kože sa krznom koje je bilo do tela. Kožu je takođe imao duge rukave. I kožu i ducin bili su lepo išarani, a pravili su ih majstori zvani ćurčije. [5] [1]
  5. Kòžuv je mȁlo tȅži, ȏn je vȅći. Ȏn je s rukávima. A ȉma i prȕsluk s rukávima, ȉma bez rukáva, a kòžuv ȏn je kȃo kàpӯt. Kòžuv ȉma rukáve i ogr̀li cu (Kv — L R Vr Ma Pvl Bđc; M Zm Tu G Ču Žb Đu K Bg; SK Sn Mo Ki NM Bš NB It E Z Bk JT T F Č Sf Il. [6] [7] [8] [9] [10] [1]
  6. Obúci kòžuv, nȁpolju je vȅtar, da te ne pròdӯva. Bačinci [1]
  7. Sȁd nȍsi se kòžui tȋ i tȏ. Dobrinci [1]
  8. Ćùrčije su ovi kòžue što šȉju. Deronje [1]
  9. Brez kóžuva nísam smȅo zȋmi da sȅdnem na kȍla. Jaša Tomić [1]
  10. U kóžuve dȕgačke su ѝšli ù crkvu (F — SK NM NB Nz Bk Š J. [11] [12] [1]
  11. Pȇt-šȇs lȅbōva i cѝpovku (mȃli lȅbac, tȏ se zòve cipȏvka) i dvȇ lѐpinje (zȁviju se u čàršav, mȅtedu se dѝgodeka u àljine — jàstuk jel kàkvi kóžu, da òdmekne (Z). [1]
  12. Bíle čakšȉre, pa čȉzme, pa kóžu. Vršac [1]
  13. Već u Krašovu sam imao prilike da razgledam lepe primerke očuvane kitnjaste nošnje [...] (bȅla i „sȑpska” objȁla, kȍžuk). [13] Krašovo Lovra [1]
  14. Stȍjali ljȗdi, klȏmpe zȋmske, òne kožúne. [14] Vojka Buđanovci Čortanovci [1]
  15. Kožuh je bio skup haljetak i mogli su da ga imaju samo muškarci iz imućnih kuća, „gazde”. Jarkovac [1]
  16. Na ro či to su bo ga to ukra ša va ni ko žu si mla đih že na. De voj ke ko žu he ni su no si le — SM; JT Č; Kšv) [ŠN 7; EGJ 95; K II 72; PČ II 113, 115, 120; PČ VIII 147, 148; RSB; ZPR; ČLČ 185]. [15] [1]
  17. Mesto „haljine” mogao je da se nosi „kožuh”, koji je mnogo duži. [1]
  18. Za izrazito hladnih dana nošena je [..] i odeća od krzna, „kožuh”, „opaklija”, „bunda”, „bundaš” ili „du cin”. [1]
  19. Kožusi Srba bili su mrkožuti, sa crnim šarama, po kojima su se razlikovali od rumunskih. [16] [1]
  20. Čauš ide napred sa stegom, a stari svat za njim krijući pod kužuvom (kožuhom) jedan opleten kolač. [17] Krašovo [1]
  21. Dok je „kožun ćurkov” malo ukrašavan, samo percima, dotle je „kožuh sa peševi” bio jako „cifran”. [2] [1]
  22. Sva ostala sela u Sremu znala su i nosila „kožuh sa peševi”, koji je bio jako „cifran”, kako muški tako i ženski. Kožuh je naglašen u struku i u leđa od struka ubačeno je dva i više klina, tako da se od struka spušta u na bo ri ma. [2] [1]
  23. Naj sta ri ji ko žu si u Sre mu bi li su: ko žuh „ćur kov” i ko žuh sa „pe še vi ma”. [2] [1]
  24. Kožuh ćurkov dugačak je kožni aljetak 120—140 sm, smeđe boje, ravno krojen. Pravi se od pet ovčijih koža, i to: jedna se upotrebljava za leđa, dve za prednje talove, jedna za rukave, a jedna se sekla za parčad koja se upotrebljavaju za ubacivanje ukladica u leđima, oko vrata itd. Kožuh se zakopčavao sa četiri male i jednom velikom petljom ispod vrata. [2] [1]
  25. Sela Ašanja, Kupinovo, Petrovčić, prema pričanju starih ljudi, nosili su kožu he ko ji su se raz li ko va li od osta lih okol nih se la po svo joj jed no stav no sti u kro ju i na či nu ukra ša va nja. Ovi ko žusi zva ni su „ukla dič ki”. [2] [1]


Izrazi:

  1. Baškakožu a baška rukavi ("svako na svoju stranu"). Jasenovo [1]

Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 1,28 1,29 1,30 1,31 1,32 1,33 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Milica Bošković, Ćurčiski zanat u Sremu. — Rad, 6, 1957, 95—120, str. 108.
  3. Rajko R. Nikolić, Šajkaška narodna nošnja. Srpske narodne nošnje u Vojvodini. Novi Sad (Matica srpska), 1953, 57—75, str. 7.
  4. Rada Jovančić, Tipovi i način građenja koliba u selima južnog Srema. — Rad, 1, 1952, 189—191, str. 190.
  5. Radivoj Prokopljević, Čudesna moć sremske klepetuše. Ruma (Srpska knjiga), 2002, 150 str, str. 65.
  6. Berislav M. Nikolić, Sremski govor. — SDZb, HIV, 1964, 201—413, str. 324.
  7. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 129, 180, 339, 343.
  8. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 38, 395.
  9. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 15, 100, 128, 144.
  10. Svetlana Malin-Đuragić, Ćurčijski zanat u Kovilju (rukopis).
  11. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 38, 358.
  12. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 153.
  13. Jovan Živojnović, Kroz južni Banat (putničke beleške i razmišljanja). — LMS, 255, 1909, 37—64, str. 63.
  14. Berislav M. Nikolić, Sremski govor. — SDZb, HIV, 1964, 201—413, str. 343.
  15. Konji vrani. 1987, 326 str, str. 151.
  16. Mirjana Maluckov, Nošnja Pančeva i okoline, Novi Sad (Matica srpska), 1995, 101 str, str. 13.
  17. Jovan Živojnović, Krašovani — beleške, narodni običaji i primeri jezika. — LMS, 243, 1907, 52—79, str. 63.

Napomene[uredi]