keca

keca

keca (srpski, lat. [[keca {1}]])[uredi]

Imenica[uredi]

keca, ž

Kategorije: rib.


Oblici:

  1. kȅca [1]

Značenja:

  1. Mreža u obliku kese koja je pričvršćena na trouglasti drveni okvir za koji je privezan jedek. [1]
  2. Keca sa jednostrukom gustom pređom. [1]
  3. Keca sa dva sloja retke pređe između kojih je gusta mreža. [1]

Primeri:

  1. Za ribarenje su bile korišćene vrške i košari od opletenog pruća, ali i ispletene mreže: kece, bubnjevi i alovi. [2] [3] Čenta Jarkovac [1]
  2. Keca je zimski alat. Ima dole džoge, kosti. One su nanizane na tu dolnjaku i to su dva ukrsna drveta. Bosut [1]
  3. Keca ima dojnaku ovako i tu ima olovice. [4] [5] [6] Čenta Morović Sremska Mitrovica Klenak Sremski Karlovci Stari Slankamen Bezdan Mol Apatin Bačko Gradište Kać Novi Sad Bačka Palanka Futog Begeč Kovilj Vilovo Gardinovci Padej Elemir Perlez [1]
  4. Keca na rogulje se mete, zovu se rogulje i onda vuče se dole i može i ona da zakači za panj. Novi Sad [1]
  5. Keca dugaja, to su tako dva drveta, ukrštena tako dva drveta. Ode je ciglja i mreža se ondak veže gore, a ode onda kad se pušta, veže se jedek i pusti se i sklanjivaš i keca se vuče tako. [4] [5] Gardinovci Kovilj [1]
  6. Rázlika između kȅce kùsake i kȅce dùgaje je u tȉm što dùgaja nȅma redѝnu, a kȅca kùsaka ȉma redѝnu i sa spȏljnje i sa ùnutrašnje stráne i òna spȅcijalno slȗži za kѐčigu. [4] Kovilj [1]


Sinonimi:

  1. dugaja [1]


Imenica[uredi]

keca, ž

Primeri:

  1. Svaki pozvat gost donese kod devke kulač, tiganci, grofne [...] i kecu (pregaču — pole za suknju). [7] [8] Krašovo [1]


Sinonimi:

  1. kecelja [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Milenko S. Filipović, Različita etnološka građa iz Jarkovca (u Banatu). — ZDN, 11, 1955, 81—117, str. 88.
  3. Duško Petrov, Čenta Leopoldova Čenta. Novi Sad — Zrenjanin, 2002, 253 str, str. 169.
  4. 4,0 4,1 4,2 Svetlana Malin-Đuragić, Ribarska terminologija Koviljskog rita (rukopis magistarskog rada).
  5. 5,0 5,1 Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.
  6. Stari zanati u Vojvodini. 1992, 340 str, str. 199.
  7. Jovan Živojnović, Krašovani — beleške, narodni običaji i primeri jezika. — LMS, 242, 1907, 42—67, str. 61.
  8. Jovan Živojnović, Krašovani — beleške, narodni običaji i primeri jezika. — LMS, 243, 1907, 52—79, str. 74.

Napomene[uredi]