kefa

kefa

kefa (srpski, lat. kefa)[uredi]

Imenica[uredi]

kefa, ž

Oblici:

  1. kѐfa [1]

Značenja:

  1. Četka za odelo. Subotica[1]

Primeri:

  1. Bíla je čȉsta kѐfa, a bíla je kѐfa za cѝpele, s kòjēm si ȉskefo cѝpele. Subotica [1]
  2. Čim frùštukuješ, ùzmi kѐfu i srédi kònja dok gȁzda dȏđe. [2] Čenej [1]


Sinonimi:

  1. četka [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).

Napomene[uredi]