kveč

kveč

kveč (srpski, lat. [[kveč {1}]])[uredi]

Imenica[uredi]

kveč, m

Oblici:

  1. karta 5, kvѐča [1]

Značenja:

  1. Sprava za muljanje grožđa. [1]

Primeri:

  1. Ȍnda imádu, mȋ kȃžemo kvȅč, kòji mȗlja grȏžđe, gnjȇči. [2] Bukovac [1]
  2. Obrano grožđe prvo ide u kveč, pa onda u pres. [3] [2] Kovilj Neštin Martinci Susek Sviloš Čerević Voganj Jarak Vrdnik Ledinci Hrtkovci Platičevo Sremski Karlovci Obrež Čortanovci Golubinci Ugrinovci Bečmen Stari Slankamen Senta Srbobran Turija Despotovo Čurug Ravno Selo Gospođinci Tovariševo Žabalj Đurđevo Kać Bačka Palanka Begeč [1]
  3. Ȉmamo ònāj kvȅč, tȍ ȉma rȕčku [...], ȍndak tȕ ȉma tòčak, òkreće, a tȕ ȉma òna dvȁ váljka koja mȅlju, i ovàko ȍkolo ȉma sȁnduk ònaj, i tȏ se kvȅča. Beška [1]


Sinonimi:

  1. buljača [1]


Imenica[uredi]

kveč, m

Značenja:

  1. Tanak, piskutav glas, krik. [1]

Primeri:

  1. Čȕjem kvȅč iz vȁše sȍbe, béba se probùdila. [4] Čenej [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.
  3. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  4. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).

Napomene[uredi]