kȁca

kȁca

kȁca (srpski, lat. kȁca)[uredi]

Imenica[uredi]

kȁca, ž

Oblici:

  1. kaca [1]

Značenja:

  1. Obao drveni sud opasan obručima, pri dnu širi, a s gornje strane otvoren. [1]
  2. Za kominu za rakiju ili grožđe za vino. [1]
  3. Za prevoz voća za vino ili rakiju. [1]
  4. Za kiseli kupus. [1]
  5. Za držanje vode. [1]
  6. Za držanje mesa u salamuri. Jaša Tomić Šurjan Boka Neuzina[1]
  7. Drveni obli sud koji se pri vrhu širi i ima dve drške. Novi Bečej Taraš[1]

Primeri:

  1. Pa tȏ su zàtvorene, a òne òtvorene, tȏ su kȁce, to se tàko zválo. [2] [3] Subotica Berkasovo Bačinci Neštin Susek Sviloš Laćarak Sremska Mitrovica Čerević Ada Ravno Selo Đurđevo Đala Novi Kneževac Padej Itebej Jaša Tomić [1]
  2. Mȋ smo u Maradíku ѝmali dvȇ: jѐdnu vѐliku kȁcu i jѐdnu mȁnju. Beška [1]
  3. Ѝmām pȕnu kȁcu kȍmine, trȅba òd njē da ispѐčēm ràkiju. Bačinci [1]
  4. Òvo je kȁca za ràkiju, za skȕpljanje kljȗka, kȍmine. Đala [1]
  5. Kad se pѐče ràkija, prѐpraljaš àmur: céle šljȉve mȅteš ù kacu da kȉsnedu, ȍndak se ѝzmēšadu s lòpatom. [4] [5] Jaša Tomić Kukujevci Erdevik Martinci Susek Sviloš Laćarak Jarak Čortanovci Prhovo Beška Golubinci Ugrinovci Bečmen Novi Karlovci Subotica Senta Pačir Sombor Sivac Kula Lalić Rumenka Begeč Kikinda Novo Miloševo Novi Bečej Itebej Melenci Botoš Deliblato [1]
  6. Kad se mȗlja [grožđe], ȍnda su kȁce bíle. [5] Đurđevo [1]
  7. Ako je otvȍreno s jednȅ stráne, ȍnda spȁda u ònu vŕstu kȁce. [5] Kovin Kukujevci Erdevik Martinci Voganj Hrtkovci Prhovo Stari Slankamen Surduk Subotica Martonoš Pačir Sombor Drljan Stapar Bođani Gospođinci Tovariševo Kać Rumenka Đala Banatsko Aranđelovo Sanad Radojevo Novo Miloševo Srpska Crnja Itebej Melenci Jaša Tomić Aradac Konak Veliko Središte Sakule Dolovo Deliblato Omoljica [1]
  8. U kȁcu se kȉseli kùpus. [5] Aradac Obrež Prhovo Bečmen Subotica Martonoš Senta Sombor Mol Drljan Stapar Banatsko Aranđelovo Sanad Mokrin Kikinda Radojevo Novo Miloševo Novi Bečej Itebej Melenci Žitište Taraš Jaša Tomić Šurjan Boka Neuzina Konak Omoljica Kovin Deska [1]
  9. Za òvu zȋmu sam kѝselila trȋ kȁce kùpusa, a od dvȇ kȁce šljȋva smo pѐkli ràkije. Jaša Tomić [1]
  10. Tȏ je kȁca bíla, nȅka dr̀vena, znáte, kòja vȅća, kòja mȁnja, za sȉr. [5] Mol Subotica Radojevo [1]
  11. Tȗ [j]e bílo trȋ-čѐtiri kȁce, tȗ se navúče vòde d[a] ȉma da pѝju. [6] Itebej [1]


Reference[uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 79.
  3. Stari zanati u Vojvodini. 1992, 340 str, str. 148, 200.
  4. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 162.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.
  6. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 498.
  7. Ljiljana Nedeljkov, Pčelarska terminologija Vojvodine (rukopis doktorske disertacije).

Napomene[uredi]