istočnjak

istočnjak

istočnjak (srpski, lat. istočnjak)[uredi]

Imenica[uredi]

istočnjak, m

Primeri:

  1. Ѝstočnjāk se zòve jer se na ȉstok òkrēću glȃve — ako dȅneš — dȅneš na ȉstok. [1] [2] Kovilj [3]


Sinonimi:

  1. gornjak [3]


Reference[uredi]

  1. Gordana Dragin, Iz ratarske i povrtarske terminologije Šajkaške. — SDZb, HHHVII, 1991, 623—708.
  2. Žito. 1988, 208 str, str. 121, 122.
  3. 3,0 3,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene[uredi]