izreći

izreći

izreći (srpski, lat. izreći)[uredi]

Glagol[uredi]

izreći, {{{vid}}} {{{rod}}}

Značenja:

  1. (značenje izvedeno preko sinonima) arh. veliti arh., formulisati, kasti arh., obelodaniti, konstatovati, izgovoriti, prozboriti, izraziti, verbalizovati, progovoriti, iskazati, oglasiti se, reknuti, izložiti, artikulisati, kazati, reći, objaviti, fam. lanuti fam., izjasniti se, doreći, obratiti se, sasuti fam., saopštiti, izustiti, izneti, izneti svoje mišljenje, odguditi fam. [1][n 1]

Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1

Napomene[uredi]

  1. Ovo značenje je izvedeno preko sinonima. Molimo vas da zamenite ovaj šablon odgovarajućim opisom značenja.