ȋs

ȋs

ȋs (srpski, lat. ȋs)[uredi]

Imenica[uredi]

ȋs, m

Značenja:

  1. Orati/oranje s krajeva njive prema sredini. [1]

Primeri:

  1. Ako se oranje počinje sa strane njive pa se ore prema sredini i na sredini se završava razorom, tada je to oranje na „is”. [2] Ostojićevo Belegiš [1]# Sad je nàpravio rȃzor, kao lévak nasrȅd njȉve; tȏ je nȁ ӣs òrānje. [3] [4] Kumane Čurug Gospođinci Žabalj Banatsko Aranđelovo [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Milivoje Milosavljević, Etnološka građa o Srbima u Ostojićevu. — Rad, 26, 1980, 141—165, str. 142.
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 139.
  4. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.

Napomene[uredi]