Pređi na sadržaj

dotičan

dotičan

dotičan (srpski, lat. dotičan)[uredi]

Oblici:

  1. -čno, -čna [1]
  2. dòtičan, dótičan [1]

Značenja:

  1. Spomenuti, o kojem se govori. [1]

Primeri:

  1. I tȗ su ù nӯ t ri ȕ kolu zéčevi, i ȍnda na kòjeg nàӣđe zȇc, ònāj (dòtični lóvac) pȕca kòji je blízu njѐga, ako ga ùbije, ȕbije. [2] Bačka Palanka [1]# Kada nam trȅba lȇva i dѐsna strána, ȍndak ònaj dótičan slȁmār koji dȅne slȁmu, ȏn preòkreće tȕ dàsku. Đala [1]
  2. Kad se rȃdi žȉto, ȍnda òna smȇta dótičnim što rȃdu žȉto, bòdē i, a i žȉto níje lépo i gȗši ga. [3] Kumane Melenci [1]


Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII,981,07—306, str.29.
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII,981,07—306, str.40,45.

Napomene[uredi]